Matić poljana (27. listopada 2013. godine)

Područje medvjeda

Loše smo odabrali danas, tako sam mislio uspinjući se od Tuka (875 m) do Matić poljane (1030 m). Loše smo odabrali. Ovdje je vlažno i sivo, a na autocesti je bilo sunčano i toplo, oko 23 stupnja. Ovdje je jedva 12.

Takav je Gorski kotar. Planina je to. I uz to područje medvjeda (iznad).

Spomenik, Matic poljana 1

No, možda je za obilazak Matić poljane bolje da je ovako. Možda se bolje može osjetiti okrutnost ovog prostora zimi.

Matić poljana je memorijalno područje. Radi se o 3 kilometra dugoj poljani na kojoj je podignut spomenik od 26 kamenih blokova (iznad i ispod) koji simboliziraju partizansku kolonu. Na tom se mjestu, naime, smrznulo 26 partizana tijekom marša preko Velike Kapele.

Spomenik, Matic poljana 2

Pored kolone kamenja, nalaze se i tri spomen-ploče s tekstovima osnovnoškolaca. Evo šta piše:

Pusta planina, nigdje pomoći. Nevolja i bol. Tko je sjeo, ostao je zauvijek. Umorni, zakleti da izginu, ostali su ležati bez nade. A živi nastavljaju posljednjim snagama put koji nema kraja. Bešćutni, s jedinom željom da konačno ugledaju spasonosno svjetlo, ognjište, da završi mučna borba.

Jadranka Matković, učenica VIIb

>> Kliknite na fotografiju ispod da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

Upinju se. Dahću. Iznemogli upadaju u snijeg do pojasa. Dižu se. Hoće naprijed. Stopu u stopu. Ruše se. Mrze tu bjelinu i snijeg, mrtvačku pjesmu vjetra. On ih bode poput noževa. Ali oni ne smiju stati. U njima gori neizreciva želja za životom. Brže! Brže! Moraju izdržati. Izgledalo je da će se otvoriti. Ne! Oni padaju u nepobjedivu silu. Koče se. Očni kapci drhte od napadaja mašte, misli o slobodi, divljeg sna.

Gordana Rupe, učenica VIIa

>> Kliknite na fotografiju ispod da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

Snažniji pomažu slabijima. Borac hrabri borca - još malo. Još malo. Samo da izdržimo! Moralo se ići. Tromo dižu noge. Vjetar! Mećava! Borci zaostaju. Padaju. Vuku se dok ne klonu. Matić poljana traži žrtve. Kolona se smanjue. Nestaje nade. Nestaje boraca.

Dubravko Došen, učenik Va

Na povratku prema Zagrebu put vozi kroz drveće suncem pozlaćenih krošanja. Ovdje još ima lišća, ali i njemu je kraj blizu. Stajem negdje iza Starog Laza, a prije Kupjaka i fotografiram planine u daljini. >> Kliknite na fotografiju da je prikažete u trostrukoj rezoluciji.

Od Tuka do Matić poljane potrebno je četrdesetak minuta laganog uspona. Dalje se također može na razne strane, npr. do Bjelolasice.

Od Tuka Mrkopaljskog vodi i put kroz goru kojim se može i automobilom premda ga lokalna turistička zajednica reklamira kao biciklističku stazu. Tim se putem može automobilom kroz duboku šumu proći pored planinarskih puteva za Bijele i Samarske stijene, a možete se i od Tuka dovesti do Begovog Razdolja, a onda opet do Mrkoplja pa prema Zagrebu.

NADOPUNA: (24. 11. 2020.) Prekjučer smo, nakon više od sedam godina opet posjetili Matić poljanu. Otišli smo tamo nakon šetnje po Begovom Razdolju i okolnim šumama te po Mrkopaljskom polju. I tu sam fotografirao lijepe prizore, ali o tome možda neki drugi put. Ovdje donosim tek dvije nove slike područja (ispod).

Snijega nigdje nije bilo sve do oko 1050 m nadmorske visine, ali iznad toga počele su se polako pojavljivati krpice i trakice snijega, a pogotovo je snjegovito bilo u Begovom Razdolju. Malo snijega se vidi i na ovim fotografijama iz Matić poljane (iznad i ispod; >> kliknite na fotografiju ispod da je prikažete u dvostrukoj rezoluciji).

NADOPUNA: (10. 5. 2021.) Ovi lijepi plavi cvjetovi koje smo jučer vidjeli na Matić poljani (ispod; fotografirano u 19:40) su skoro sigurno proljetne sirištare (Gentiana verna). Upamtio sam ih u Svetom Lovrencu u Gori (Lisca, Slovenija), a evo ih i u planini kod nas. Vidjeli smo 6-7 srna i srndaća, dva puha, tri crne vjeverice, i medvjeda (!) Da, medu! Više se on uplašio nas nego mi njega.

<< Petehovac i Črmažov vrh Od Donje Voće do Vindije >>

Zadnji put osvježeno 10. svibnja 2021. godine