Sveta Mala Terezija

Djetinjstvo
• deveto dijete u obitelji
• Rođena 2. siječnja 1873. godine
• u gradiću Alenconu, u Francuskoj
• Krštena kao Marija-Franciska-Terezija.
• izgubila majku već 28. kolovoza 1877. tada nije imala još ni
četiri godine
• Prema njezinu vlastitu svjedočanstvu djetinjstvo joj se dijeli na
dva oprečna dijela:
• najprije na radost
• a onda nakon majčine smrti, na žalost i pretjeranu
osjetljivost
Nakon smrti majke, vjerski odgoj
preuzima otac
• prvi kršćanski odgoj Terezija je
primila od majke
• otac je u tome također imao
aktivnu ulogu
• Terezija je sama o njemu
posvjedočila:
• “Dosta mi je bilo promatrati
moga oca kod molitve pa da
vidim kako se mole sveci.”
• drugi joj je odgoj pružila sestra
Paulina
• treći sestre benediktinke u
Lisieuxu.
Papa Franjo kanonizirao je Louisa Martina i
Marie- Zélie Guérin

• Bračni par Martin imao je

devetoro dece, od kojih je
samo pet devojčica preživjelo
• Svih pet postale su redovnice,
uključujući najmlađu Terezu
Teška bolest i poziv
• Razboljela se na Blagovijest 1883. godine
• ozdravila ju je, nasmiješivši joj se, draga Gospa od Pobjede, kojoj su se
molili za nju, baš na sam blagdan Duhova iste godine
• Uskoro osjeća nutarnji poziv u redovnički stalež i to u red bosonogih
karmelićanki
• Prije nje ulazi u Karmel najprije Paulina, a zatim najstarija sestra Marija
• Terezija je bila premlada za Karmel i otac joj nije joj dopustio da tamo ode
• Terezija je bila uporna pa je otac uvidio da je to ipak Božja volja
• Popustio je te su otišli biskupu, koji ih je poslao poglavaru Karmela.
• No ovaj nije htio ni čuti o ulasku u Karmel prije 21. godine
• Biskup ju je stoga poslao Svetom Ocu u Rim da on to odobri
• Mislio je da će to nezaboravno putovanje skrenuti njezina razmišljanja u
drugom smjeru.
Posjet papi
• Posjetivši kip Gospe od Pobjede u Parizu, krenula je preko švicarskih
planina u Milano gdje je zagledala katedralu
• Zatim je posjetila Veneciju, Padovu, Bolognu, Loreto i konačno stigla u Rim
• Papa Lav XIII. s drugim je hodočasnicima primio i Tereziju koja je zatražila
ulazak u Karmel sa samo 15 godina
• Zadivljen njezinom žarkom željom i odlučnošću, Papa je blagoslivlja
• Na povratku kući Terezija je posjetila Asiz, Firenzu, Pisu i Genovu, pa se uz
morsku obalu vratila u Francusku, prolazeći ravnicama punim naranči ,
maslina i palmi
• No njezino je srce žudjelo za drugim ljepotama, ljepotama Karmela.
Pokora u malim stvarima
• Otada je Terezija neprestano činila pokoru u malim stvarima, te
napredovala u poniznosti i poslušnosti
• 9. travnja 1888. godine, ulazi u Karmel u Lisieuxu, sa željom da
ostane zauvijek.
• Osjetila je duboki mir
• Nije joj bilo lako prilagoditi se, ali je odvažno vršila svoje male
kreposti, budući da za velike nije imala mogućnosti
• Terezija je željela postati sveta, no između planine i zrnca pijeska,
ipak ima razlike
• Morala je izmisliti neko “dizalo” koje će je podići do Isusa, jer je
previše mala da bi se popela trnovitim i teškim putem savršenstva
• Dizalo je prepoznala u Isusovim rukama.
• Zato ostaje malena i to postaje sve više i veće
Ulazak u karmel
• Svečanost oblačenja bila je
10. siječnja 1889.
• 8. rujna 1890., na blagdan
rođenja Majke Božje položila
je svečani zavjet
• 29. srpnja 1894., Bog je
pozvao k sebi tatu Martina.
Učiteljica novakinja
• Terezija postaje učiteljica novakinja
• Poniznošću, strpljenjem i razboritošću nastoji utisnuti
Isusovu sliku u duše mladih kandidatica.
• Jednoga dana s. Paulina, koja je u međuvremenu
postala poglavarica, pozove je na stranu i pročita joj
pismo
• U njemu jedan mladi misionar želi da se jedna sestra
posveti njegovu spasenju i da moli za njegov apostolat
• Terezija obeća da će molitvom i pismima pomagati
mladom misionaru
Mali put
• Na Veliki četvrtak 1896. godine legla je i
osjetivši krv na usnama, shvatila je da joj se
bliži kraj
• Pred slikom Gospe od Osmijeha počela je,
po želji poglavara, objašnjavati svoj osobni
način poimanja duhovnog života:
• “Evo, moja misija počinje: ona je, da
navedem druge da ljube Boga kao što Ga
ljubim ja i da pokažem dušama svoj ‘mali
put’. Želim proći svoje nebo čineći dobro na
zemlji. Nakon moje smrti dat ću da na
zemlju pada kiša ruža.”
• Stranicu po stranicu rodilo se prekrasno djelo
• Tekst poznat preko granica katoličkog svijeta
• U njemu pripovijeda “mali put”, kojim je sama
išla: kratak i ravan put, upotpunjen onim malenim
pothvatima koji su joj tako dobro uspijevali.
• “Jer jedinu stvar treba činiti ovdje na zemlji:
pružiti Isusu cvjetiće malih žrtava.”
• Terezija je puno trpjela, no kako je sama govorila, bila bi sretna da može
umrijeti
• Dana 5. lipnja 1897. bilo joj je toliko loše da su sestre u samostanu započele
devetnicu Gospi od Pobjede
• Zdravlje joj se pogoršalo pa je 30. srpnja primila Bolesničko pomazanje
• Nadala se brzo umrijeti, no Bog joj je dao još dva mjeseca mučeništva
• Kada se poveća trpljenje, poraste i snaga
• Govorila je:
• “Ponestaje mi zemaljskog zraka. Kada će mi biti dano da udišem onaj
vječni?’’
Pa dobro…idemo!
• Cijeloga dana 30. rujna jako je trpjela
• neki slatki osmijeh lebdio je na njezinim usnama, a pogled
joj je bio upravljen u Nebo
• Navečer upre pogled u Raspetoga, čvrsto ga je držala u
rukama, i prošaputa:
• “Pa dobro… idemo! Bože moj, ja Te ljubim!”
• To su bile njezine posljednje riječi
• Otišla je Onomu komu je cijeli život žudjela
• 26 godina nakon njezine smrti, papa Pio XI., proglasio ju je blaženom 29.
travnja 1923. godine, a svetom 17. svibnja 1925
• Nazvao ju je “zvijezdom svoga pontifikata i sigurnim putem kroz tamu
našega vremena
• Već je papa Pio X. kada je u Rimu započeo proces za proglašenje blaženom
Male Terezije, rekao: “Evo najveće svetice suvremenog doba”
• Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 19. listopada 1997. Naučiteljicom Crkve
• Ime Terezija je grčkoga porijekla i znači “žena-lovac” dok u njemačkome
znači “snažna žena”.
• Zaštitnica je misija i Francuske.