Volim spontana putovanja bez puno gubljenja vremena na planiranje i pripremu. U zadnje vrijeme najviše volim da putujem sama. Uživam u prirodi i svakoj sekundi provedenoj u njoj bez „bla bla tarife“ i odvlačenja pažnje. Što bi rekli Partibrejkersi „Najbolje se putuje kad putuješ sam“. Potreba da sljedeći dan otputujem rodila se nakon razgovora s jednom osobom koji me protresao do same srži mog bića i poljuljao sve moje iluzije koje sam desetljećima hranila. Bilo je bitno samo da već ujutro nestanem iz ovog grada i ove države negdje gdje je trava zelenija, planine veće a ljudi sretniji i zadovoljniji. Kocka je pala na Sloveniju i nisam pogriješila.

Osim što imaju predivne Alpe zemlja je uređena i čim pređem granicu koja je sva sreća jako blizu već se osjeti drugačija energija civilizirane zemlje u kojoj žive sretni ljudi. Odavno znam da su oni miljama ispred nas po radnim navikama, ophođenju prema ljudima, odnosu prema prirodi, tradiciji planinarenja, standardu. U zadnje vrijeme često razmišljam kako mi nedostaje život u jednom sređenom i civiliziranom društvu gdje me neće svaki dodir daljinskog ispaliti iz cipela kad vidim sve te sitne duše od političara, tajkuna, estradnih ikona, svih tih lopova i kriminalaca koji su zavladali hrvatskom scenom. Gdje ja to živim? U kojem krugu Danteovog pakla… Već godinama ne palim TV i služi mi samo kao odlagalište za manja slikarska platna i crteže. Sada već zastario model kojeg mi je neugodno pokloniti a nikako da ga uzmem i zakucam u kontejner gdje mu je i mjesto zajedno sa informacijama i sadržajem koje mediji plasiraju.

Bukirala sam smještaj u hostelu u nekom selu blizu Bohinja po pristupačnoj cijeni od 20 eura noć i smještaj na obližnjoj planini čiju lokaciju nisam niti provjerila na karti. Poznavajući njihov odnos prema planinarenju i prirodi bila sam sigurna da će sve biti pristupačno, označeno, markirano, planinarski dom s čistom sobom i kupaonom.

Ima nešto magično u jezerima koja me privlače puno više nego more. Nisam još uspjela odgonetnuti što je to toliko posebno u njima ali jednostavno me začaraju i ja se uvijek vraćam. Bila sam u srednjoj školi sa svojih 30 cura iz razreda na turi Bled, Bohinj i Kranjska gora gdje smo noćili. U tim mladim tinejdžerskim godinama više nam je bilo bitno da zapalimo prvu cigaretu i popijemo prvi bambus u našem apartmanu nego da se divimo ljepoti ovog alpskog kraja tako da mi nije puno toga bilo poznato.

Bohinj je puno manje iskomercijaliziran nego Bledsko jezero koje se ionako vidi iz auta jer pokraj njega prolazi cesta za Bohinj. Odlučila sam da ću doći neki drugi put kad turistička navala malo splasne. Dočekao me lijepi hostel, restoran, čista soba i samo dvije osobe u sobi. Kulturni stranci muž i žena s kojima nisam previše ulazila u razgovor i upoznavanje. Učtivi pozdrav, nekoliko riječi i svatko tone u svoj pametni telefon i muziku/predavanja na njemu. Sve mi to odgovara jer volim mir i trenutno mi treba mir. Ujutro buđenje uz finu Julius kavu i odlazak na jezero. Za obilazak jezera treba nekih cca. 4 sata tako da sam kupila parkirnu kartu 4 sata 10 eura. Plaćanje parkinga preko poruke nije radilo i bila sam u dilemi jer volim da odmorim i uživam u prirodi i nije mi poanta optrčati jezero u 4 sata. Nazvala sam broj ispisan na parkirnom aparatu da vidim što se dešava s plaćanjem preko mobitela da se ne bi desilo da mi nalijepe kaznu ako se ne pojavim nazad unutar 4 sata. Slovenac mi govori da ga sačekam 10 minuta, dolazi i daje mi dnevnu kartu za iste pare sretan što sam zainteresirana za šetnju i planinarenje po okolnim brdima tako da mogu nesmetano da budem koliko želim. Ostala sam iznenađena ovom gestom.

Bohinj i prekrasno glacijalno jezero popularna su destinacija za vikend izlete i bijeg od ljetnih vrućina. Smješteno je u Julijskim Alpama i ulazi u sastav Triglavskog nacionalnog parka kojeg svakako treba istražiti. Ovo je najveće prirodno jezero u Sloveniji koje je nastalo djelovanjem ledenjaka. Odlučila sam se za pješačku turu oko Bohinjskog jezera (12 km) i penjanje na obližnje brdo Peč. Jezero se može obići biciklom jer postoji uređena staza ili vožnja unajmljenim čamcem.

Netaknuta priroda, čisti planinski zrak, divlje patkice koje mirno plivaju po čistoj plavo-zelenoj vodi, odraz obližnjih vrhova na mirnoj površini jezera. Hodala sam upijajući ljepotu alpske doline imajući osjećaj kao da je vrijeme stalo i svi problemi kao da su ostali u nekom prošlom davno zaboravljenom životu. Voda u jezeru je pitka i dovoljno topla za kupanje. Nisam računala da bi se mogla već sada dovoljno zagrijati tako da sam kupaći ostavila doma a kupanje odgodila za neki drugi posjet.

Nakon obilaska jezera svakako se treba popeti na neko od okolnih brda i uživati u pogledu.

Popela sam se na Peč s koje pogled oduzima dah dok vam društvo pravi bezbroj leptira koji su okupirali planinsko cvijeće. Bilo je predivno promatrati obližnje vrhove kako izranjaju iz oblaka i tirkizno jezero nakon kratke kiše. Na putu prema vidikovcu prolazi se pokraj crkve Svetog Janeza Krstitelja koja je stara sedam stoljeća s poznatim kamenim mostom. Prije samog mosta na ulazu nalazi se spomenik Zlatorogu koji ponosno stoji na kamenu i svim bohinjskim razglednicama i odlično se uklapa u ovaj magični alpski kraj.